1) Why did your student group visit ESA/ESTEC?

Bergen Technology Transfer Office (BTO) organised a visited to ESA for its six interns as a part of a business trip to Brussels. We are all master students from the Norwegian School of Economics and Business Administration (NHH). Three of us are international students: Brandeis Bellamy (USA), Barbara Salopek (Croatia) and Vasilisa Sayapina (Russia), and three are from Norway: Hanne Sælemyr Johansen, Kenneth Sunde, Ådne Klungland. We are pursuing our master degrees in finance/accounting, international business (MIB) and management (CEMS MIM). We work at BTO as business analysts. Four of us have worked at BTO for almost a year, and two more joined the team a few weeks ago.

Founded in 2004, BTO covers all traditional tasks of a technology transfer office with the main focus on commercializing innovative technology that comes from eight research institutions in Bergen. Although young, the company has a great expertise in the field and thrives to be highly international among the best in the world. Therefore, in order to gather more knowledge and know-how in the industry we visited ESA.

2) What did you do during the visit?

Our trip consisted of two day of lectures. The first day was reserved for the ESA visit. At ESA, Neils Eldering gave a presentation about what the organisation is, how it is organized and managed, how is different form the NASA, et cetera. Additionally, we learned about ESA business incubator activities, incubator companies, and innovative products. Afterwards, we visited ESA expo and ESA space museum.

3) What did the student group think about what you saw and experienced at ESTEC?

I particularly enjoyed the impressive presentation from Niels Eldering. It was both very pleasantly done and very educational. The most astonishing part for me was learning about space and the challenges astronauts face. Furthermore, it was compelling to listen how the space “products” are translated into commercial products. The most thrilling thing was to hear about interesting commercial uses of the space industry products such as: NAFTEC, Star2Easth, Carbon hero, and so on.

4) Was there something that you in particular liked about the visit?

I really liked that ESTEC is aware of the human factor at work. Firstly, they are aware of the different roles of the entrepreneur and the inventor, and that it is of great importance that the entrepreneur carries out the business development. Secondly, ESTEC is aware that is important that co-workers cooperate and develop a common understanding of priorities when commercializing a new technology. Thirdly, I was astonished at the great cultural diversity present at ESA and ESTEC. Hearing so many people speaking different languages at the same work place was fascinating to me. In addition, I enjoyed meeting the members of ESTEC. They were extremely open, friendly and eager to talk to us. 

5) Would you like to have a job in the space industry later on? Why or why not?

Yes, I would love to have a job in the space industry. I would particularly like to work in transferring space technologies for commercial uses. I believe that would be an excellent follow-up to my business education at NHH and working experience at BTO. My colleague, Brandeis Bellamy, and I are both extremely interested in such opportunities at ESA. However, since neither of us are from EU countries, there would be bureaucratic obstacles which would prevent us from seizing many opportunities at ESA. I believe that a motivated individual, who produces high quality work, should be afforded the same opportunities regardless of national background. Due to ESA’s increasingly multicultural workforce, I hope that ESA will soon give us the chance to implement our knowledge and skills in this highly innovative industry.

Nakon 5 tjedana pauze otrcih i svoj treci tjedan. Krenula sam polako, ne zuri mi se jos. A i pravilo je nakon pauze, polako krenuti  da  se covjek ne ozljedi.

Dakle, km po tjednima su isli ovako:

Tjedan 1 – 23,5 km

Tjedan 2 – 32 km

Tjedan 3 – 30,5 km

Kilometrazu kazu treba povecavati oko 10 % svaki tjedan, ali kao sto vidite nisam se toga drzala... jednostvano previse obaveza imam. Pokusala sam se drzati one: cesce po manje kilometara, ali nekako ovaj treci tjedan je ostao okrnjen za jedan trening i to ovaj danasnji tj. jucerasnji.. Jednostavno, sam si danas odredila neke druge prioritete u danu...

Nego, ono sto je posebnost ova tri tjedna da su sva tri tjedna bila snjezna. Da, trcala sam po snjegu, bljuzgi i u snjegu. Trcenje po snjegu je bas bilo koma, kao po pijesku. Noge se klizu, izvrcu, propadaju. Grozno!  Bljuzga mi je mocila tenisice, ali sva sreca polovicu dana temperatura je bila malo vise ispod nule pa nije bas bilo prevec mokro ...

Prognoza za slijedeci tjedan je kisa i snjeg.. uff. dakle teretana.. to mi se ne svida bas ali.. Naravno da su mi jogu ukinuli nedjeljom u teretani pored, a one dane kada je ima, ja ili radim ili imam predavanja.. Tako da cu morati u grad.. samo nadam se da cu se prisliti jer opako osjetim kako mi fali joga. Bogme itekako pridonosi fleksibilnosti i zdravlju mojih leda..

Trkački pozdrav,

b

Nije me bilo pa skoro 2 mjeseca na blogu.. pa zaredalo se obaveza... nego, treninzi su redoviti i dalje..

minus je pripeko bogme, ali ja se nedam.. trcim na -5, -4, -2 stupnja.. sve je dobro dok kisa ne padne.. mada mi se jedno prije 10 dana zalomio takav hladan pljusak da to nije normalno.. krenula  sam trcat, vidim kisa se priblizava, ali rekoh sebi, mozda cu ipak ja biti brza od kise.. ma oces figu.. nakon 10 min me uhvatilo, kisa i vjetar, a ja bez suskavca.. mokra, kvadricepsi mi se smrzavaju.. osjetim kozu kako se steze.. jedva sam cekala da zavrsim.. dodem doma, a kvadricepsi gore.. kao da sam izgorila na najacem suncu.. crvene se.. bogme se smrzli malo.. ali brzo su dosli k sebi ..

danas je bilo -4 i odradila sam 15 km.. bogme je zanimljivo iskustvo trcanje ispod nule.. fino ti hladan zrak procisti pluca i glavu .. prvo mi je bilo malo hladno, nakon 10-15 min, ugodno, ali nakon 1 sat opet mi je hladno. bila sam vec mokra po ledima i kada vjetric malo zapirka, fino se osjeti kako me mokra odjeca hladi.. takoder, sunce je  bilo zašlo i u hladu se osjetilo i vise nego -4.. da trebam jos uciti o tome kako se obuci za zimsko trcanje, trebam.. noge, glava i vrat su pod kontrolom.. samo jos leda s nekom dobrom maicom  trebam rijesiti.... (Bozic je blizu J... a i nove trc tene mi trebaju bogme.. ;) )
 

samo za slijedeci vikend je kisa i snjeg na meniu.. hmm ..ne znam kako cu izvesti dugi trening slijedecu subotu.. biti ce izazovna ova zima sve mi se cini :D
 

pozdraf,

b

ps. nadam se da ste dobili nesto za sv. Nikolu.. Norvezani to ne slave L .. da mi je bar jedna ona lijepa zlatna siba, cokolada i naranca u cipeli..

Moram priznati da do zadnjeg dana, subote prije trke nisam bila sigurna da li ću ga trcati ili ne.. Utrenirana sam bila, ali nekako volja za trkom je izblijedila u vervi emocija dolaska doma.  No svejedno, rekoh sebi, ajde idem otrcati to pa makar za svrhe treninga, iako sam dobro znala da ću utrku ozbiljnije shvatiti nego samo kao trening. Tako sam u subotu ipak podigla startni broj. Moram reci da sam par minuta zujala po trgu ne bih li ugledala štandove organizatora.. Vec sam se bila splasila da su se pokupili, a kada ono, samo su se skrili na istocnom dijelu trga.. Ne znam zasto se nisu pozicionirali na sredini trga da ih svi vide i trkaci i oni koji bi to tek mogli postati..

Takoder, slucajno sam navecer pred trku pogledala sportske vijesti u udarnom terminu na jednoj od najglupljih tv postaja kod nas (nije drzavna i ima 3 slova u imenu), reko, da vidim hoce li najaviti taj, moj, sportski dogadaj.. Naravno, samo su nogomet i tenis bili popraceni. Najave o trci nije bilo, barem ju moje uho nije culo, kao ni najavu da ce biti trg zatvoren za promet..

Dakle, evo i nedjelje. Vrijeme predivno, vedro i suncano i toplo...Moji navijaci su me iznevjerili u posljednji tren (sram ih bilo!), tako da sam na trku stigla samo u pratnji brata koji je bio poprilicno ponosan na svoju sestru trkacicu. J

Prije trke sam se zagrijala i upoznala saju s foruma. Bilo mi je izuzetno drago da mi je prisao te da sam upoznala i ostalu ekipu s foruma.. Početak trke je bio gust. Hrpa trkaca, ali od toga 95% onih koji trce utrku gradana.. Ali na to sam bila spremna pa se nisam obazirala.. Bilo je zapravo divno trcati u svom gradu i bila sam ponosna na sebe. Buduci sam se dobro zagrijala nisam osjetila tezinu u nogama prvih nekoliko kilometara. Kada sam vidla na satu da sam otrcala 5 km unutar 30 min, to mi je dalo motivacije za dalje, takoder na istrcanih 10 km u 60 min jos sam dodatno dobila vjetar u leda. S vremena na vrijeme, sam bila dosta zedna i osjecala iscrpljenost. To mogu pripisati visokom stupnju PMS-a. Bilo je razdoblja kada sam se i tresla.  Stanice sa vodom itekako su mi dobro dosle i bile su pravo osvjezenje. Najljepse mi je bilo kada sam se priblizavala trgu iz smjera Dubrave. Onda jos dio ilice i trka je gotova... Htjela sam taj dio trke jos dodatno ubrzati ali sam osjecala iscrpljenost jako. Dodatno su me zasmetali pusaci promatraci. U trenucima kada mi je zrak osobito vazan, dim sam itekako osjecala kao smetnju, a da ne govorim na zavrsetku trke..  Sve u svemu osjecaj je i dalje bio divan..

Zadnji dio trke, bio mi je dosta naporan, tresla sam se i pocela osjecati mucninu. Reko, samo da se ne onesvjestim sada, pa onda dim kada trebam sprintati.. Prijatelj iz srednje viče: duzi korak Barbara! Pokusavam poslusati njegov savjet. Srce lupa ko ludu.. Ulazim u cilj.. Nemam pojma koje mi vrijeme, samo pokusavam doci do daha i do vode, mislim si samo da se ne onesvjestim sada..  Voda je pomogla i dolazim polako k sebi.. a i buraz dolazi k meni sav ponosan i kaze: pa uranila si ocekivao sam te oko 12:15  ne oko 12:05.. Bila sam ponosno na sebe.. Dakle vrijeme polumaratona 02:05:31.. Poboljsanje od 10 min od prve trke.. Sasvim sam zadovoljan bila. Sjetila sam se tada svojeg navijačkog tima iz norveske, Kate i Natasha. Bogme su mi falile na trci nekako..

I za kraj...  Cijeli dojam, moram naglasiti, pokvario je jedan zadrti policajac sa svojim komentarom koji mi je dobacio. Bio je to naime prije okretanja kod selske. Dobacio mi je nesto ruzno. Moram priznati da me to dosta pogodilo. Ne znam da li je mislio da necu cuti jer imam slusalice ili ne, ali ja sam ga cula.. Nakon zaokreta na selskoj, kada sam prolazila opet pored njega vratila sam mu: „To sto si rekao je psihicko zlostavljanje žena.“ Bila sam preokupirana trkom, pa ga nisam prijavila. Danas mi je žao što nisam. Jer ako on vec nadgleda trku i uvodi red onda neka suti i drzi tu svoju zadrtu gubicu zatvorenom. Bas mije zao sto ga nisam prijavila!

Stoga, ovaj polumaraton posvecujem svim zenama i borbi protih zlostavljanja bilo koje vrste...

Barbara

Ovo je vjerojatno moj zadnji post na ovom blogu. Vise necu pisati o razlikama hrvatske i Norveske jer jedna hrvatska ne zasluzuje moje paznje ni koliko pod nokat stane crnila.Mozete reci sto god hocete, ali da je to zemlja kojom se treba imalo i pohvaliti to  nije niti ce ikada biti.. Pa dakle prica krece ovako.

Dijete je u osnovnoj skoli bilo 5,0 prosijek sve godine. Na kraju 8. razreda prozvan ucenikom generacije. Bio na brojnim natjecanjima, na kojima je polucio odlicne rezultate pa tako je i bio 2. u Europi sa svojim timom na natjecanju iz informatike (jos uvijek sam na osnovnoj skoli). Upisao je srednju skolu. Naravno gimnaziju, iako po meni ta skola, kao i svaka druga u hrvatskoj tjera politiku terora i moci, a daleko je od toga da je to  skole koja potice na kreatvnost i intelektualni razvoj, ali to nije tema ovog posta. Naravno, da dijete nije imalo nikakve probleme tamo. I dalje je bilo odlicno, sudjelovalo u raznim vannastavnim aktvinostima. Dijete je bilo toliko samoinicijativno da je pokusalo osnovati i debatni klub. Ne moram reci kako je ta inicijativa zavrsila! No dobro. U drugoj godini djete je pronaslo oglas za stipendiju. Stipendiju da ode na godinu dana u Englesku! Dobio je stipendiju! Dobio je punu stipendiju u vrijednosti 250.000 kuna godinsnje u jednom od  najboljih i najstarijih internata u Engleskoj. Englezi su bili toliko odusevljeni njime da su mu odlucili i drugu, dakle zavrsnu 4. godinu omoguciti da studira pod istim uvijetima, dakle besplatno. Usput cu samo napomenuti da nitko od druge djece koja su dobili stipendiju kao i on za treci razred osim njega nije dobilo produljenje stipendije za 4. razred u 100% iznosu kao sto ju je dobio on. U Engleskoj se mali iskazao kao iskusni govornik i bio je uspjesan clan njihovog debatnog drustva! Halo!? Cujete li me?! On je tek dosao u Englesku, on hrvat! i odpocetka je bio primjljen u debatno drustvo. S drustvom je isao na razna debatna natjecanja po Europi, i postizao sa svojim timom odlicna iskustva. No bio je on aktivan i plivac i u josk ojekakvim grupama i stalno hvaljen, ali njegovo srce je raslo za gradevinu. On je od pocetka znao: JA HOCU STUDIRATI GRAĐEVINU! Prijavio se na sveucilista u Engleskoj i bio primljen na 3 od 4 najbolja gradevinska fakulteta u zemlji, Engleskoj!!!!!!! Ali on je odlucio ipak studirati u hrvatskoj, u zagrebu. Na zagrebackom svaucilistu... I sve bi to bilo divno i krasno da mi nismo banana drzava. Ali nazalost jesmo... Dakle 15.07. je dijete ishodovalo potvrdu od Sveucilista u zagrebu u kojoj su oni rekli da mu oni priznaju ocjene, da je on zavrsio srednju skolu te da moze pristupiti razredbenom postupku, prijemnom...Ma odlicno.. I kada dobije ocjene 15.08. neka dijete ode na taj svoj obozavani faks gradevine i neka  preda dokumente te ce izaci na prijemni. Ocjene nostrificirane (doduse bijase i tu banana dodataka ali ipak rijeseno je sve bilo) i svi potrebni papiri su  gradevinskom faksu u zagrebu dostavljeni na vrijeme. Prijemni je zakazan za sutra, 03.09. iliti trećeg rujna. Kada danas stize poziv danas, ne biste vjerovali u 15:30 i muski glas kaze: vi niste na listi za prijemni sutra jer se iz vasih dokumenata ne vidi da ste zavrsili srednju skolu...„ Halo tko tu koga? U pola 4 popodne, neki lik iz referade zove.. Zove dijete nazad, faks, tajnicu, prodekana.. hahah zovi mali, a sta bi ti se oni javili.. pa tko si ti da ti se oni jave.. nije ti palo na pamet da si trebao podmazat negdje? Ti mislio da se mozes pamecu i znajem u upisat?! Ha, pa nismo ti mi evropa, ili zapadni svijet.. pa znamo mi kako se to radi.. kreme brate daj, pa da rodo sredi..a nemas rođu.. ti imas znanje?.. a mi ti ne trgujemo s tom valutom...

Ja ne mogu hrvatsku zvati svojom zemljom.. ne mogu.. i ne zelim vise... pokusala sam, dala sam sve od sebe, oprastala sam njoj i Banana ljudima puno toga.. ali cemu.. vidite da jednostavno nema smisla...

Floro, Norway

Dosao je napokon itaj dan .. nakon 14 tjedana priprema napokon sam otrcala svoj prvi polumaraton. Bilo je predivno. No krenimo redom. Iako sam puna dojmova pa ce biti to tesko sloziti u neki smisleni red J

Polumaraton se odrzavao u jednom malo gradicu sjevernije od Bergena, ali jos uvijek središnja Norveska. Floro je mali gradic na zapadnoj obali od svega 8343 stanovnika (2006).

U sijecnju sam zapocela svoje ”treninge”. Nakon novogodisnjih blagnada I ne treniranja oko 1 mjesec pocela sam jako lagano: 4 km dnevno tijekom prvog tjedna. Tek toliko da sebe i koljena zagrijem za treninge. Na internetu sam nasla Hal Higdon-ov plan za polumaraton i nekako se pokusavala se njega drzati.. U prosjeku sam trcala 4x tjedno od toga nedeljom duze dionice.. Svaki sam tjedan povecavala kilometrazu prateci plan treninga.. Iako bi nekada malo vise otrcala cisto da sebe nagradim te budem ponosna da ipak mogu jos malo vise povuci J . Nisam u potpunosti slijedila Halov trening jer sam imala druge obaveze, raditi i studirati, a to se nije smjelo zanemariti.. Pored treninga svakodnevno sam prohodala oko 1 sat u prosjeku. Radila sam jogu oko 5x tjedno po 10-20 min ovisno o volji i vremenu. Od joge sam radila vecinom pozdrav suncu koji mi je super za rastezanje cijelog tijela, a posebno prije trcanja.. plus jos malo rastezanje nogu i naravno malo zagrijavanja..  

(Treninge sam odrzavala u 3 drzave njemacka, hrvatska i norveska J - ovo je samo za pohvalit se :P :D )

Na polovici treninga sam  pronasla svoj polumaraton- Floro. Dakle cilj je postavljen, sada jos odraditi drugu polovicu treninga.. jer ipak treba odraditi sve te tjedne trcanja J

3 tjedna prije polumaratona sam kontaktirala "goredolje" za neke savjete pa mi je preporucio jos malo povecati kilometrazu .. tako da sam 3. i 2. tjedan prije polumaratona otrcala 3 kruga oko jaruna.. Prvi put je bilo koma.. kao sto sam napisala u postu prije koljena su me dosta bolila zadnji krug i sl. Drugi put je bilo vec lakse.. ali nakon tih km sam jedva hodala  prvih pola sata.. kao da su mi noge zaboravile hodat.  Ovdje ne smijem zaboravit ni svog dragog koji me je vozio na Jarun i strpljivo cekao J

Hmm sto jos reci sto se tice treninga.. ne pada mi napamet osim da sam se znala tako smrznuti trceci po Bergenu prije Uskrsa.. ali eto .. sve smo to odradili J

PREHRANA

Od hrane, u zadnjih sam godinu dana dosta promjenila svoju ishranu. Jedem dosta ribe i puuuuuuno manje mesa.. 1-2x tjedno ako i toliko nekada.. Povrca i voca dosta.. pizze, čipseve i sl.. stvari odavno ne  kusah..  iako mi je cokolada dugo vremena bila najslabija karika.. ali eto i s tim smo svrsili ..

Tjedan dana prije trke sam jela ultra zdravo, jabuke, povrce, smeda riza, alge, riba, sjemenke i sl. Sranja ..  na dan utrke sjemenke i zobene pahuljice, nakon trke banana i smeda riza..  i naravno H2O  u velikim kolicinama. 

DAN TRKE

Bila sam spreman, kilometrazu imam, dakle trebala bih ju istrcati.. za 3 kruga oko jaruna mi je trebalo oko 2 sata dakle za polumaraton ocekujem 2:15, 2:30 u slucaju puno brda..

Prehrana mi je bila isto kvalitetna prije trke tako da bi sve trebalo proci ok..

Ali ovo je ipak norveska i nemaju autoput.. A u Floro smo se zaputili autom. Cesta puna zavoja, tako da  me vrlo brzo uhvatila muka na putu.. Bilo mi je zlo za popizdit .. ali misli pozitivno, misli pozitivno govirila sam sama sebi.. i jedva docekala kada smo stigli.. imala sam 1,5 sat da dodem sebi prije starta..

Na trku su me pratile dvije kolegice- ruskinja i filipinka i jedan norvezanin.. Bili su predivna potpora!

TRKA

Dakle, trka je pocela u 14:30. Kada nas je bus vozio na mjesto starta ajme nikada da dodemo do starta.. mislim si pa di je to k vragu.. Na pola puta smo iskipali neke 3 zene i ostala ja sam a sa 20 muskih u busu.. malo me uhvatila panika, jesam li se trebala i ja iskipati tamo..ali to je bilo iskipavanje za trku od 10 km.. ajme!! A di onda mojih 21 pocinje.. ajme... i tako stigli mi na start.. i u 14:30 pocela trka..

Svi nabrijani i ja amaterka.. omah na pocetku sam se izdvojila kao zadnja .. uff bas ohrabrujuce zar ne.. ali nisam se dala smesti.. brzo sam sustigla nekog dedu..ali mi je brzo vratio i presao me opet.. odlucila sam trcati svojim tempom.. uzivati u krajoliku i muzici. Jos sam samo par trkaca imala na vidiku, daleko ispred sebe.. nakon 3 km prva okrijepa.. iako mi je tada postalo grozno.. sunce je przilo, pocela sam ocjecati onu mucninu od voznje.. ajme.. a brda i kilometara ispred mene kao u prici.. ali trcim i dalje..

Nakon nekih 5 km vise nikoga nije bilo ispred mene.. ali me to nije smetalo, jer je krajolik bio predivan.. s desne strane stijene koje se obrusavaju u more/kanal/flord, a s lijeve strane more tj. Fjord pa opet stijene.. predivno..  zrak mirisi na more i svjezinu.. ja disem punim plucima i upijam svaki dojam krajolika oko sebe...

Oko 7 km je prestala phisicka kriza skorz.. trcala  sam i sve je bilo ok.. oko 11 km sam naletila na trkace koji su se pripremali za trku od 10 km.. frajerski sam protrcala kroz njih!! Heheh

Okrijepe su bile cca svekih 4 km.. na trcoj nije bilo vode pa sam uzela sok koji je naravno bio slatki i od nejga sam dobila grceve u zelucu.. ali  i to je proslo nakon nekog vremena.. nakon 11 km sam prebacila muziku na nas rok iz 80 i to me je osvjezilo.. pjevala sam i trcala..  bas sam uzivala.. nisam se s nicim zamarala..

Oko 2 km prije cilja opet mi se na vidiku ukazao onaj deda koji me presao na pocetku! Ovaj puta sam ga presla i ostavila iza sebe..  pojacala malo tempo pred kraj ali ne previse zbog koljena..

Inace  trka je bila brdovita.. bilo je dosta uspona i nizbrdica.. na nizbrdicama nisam jurila zbog koljena naravno..

Sve u svemu, koljena niti nista drugo me nije bilio.. trku sam otrcala s uzivanjem...

2:14:55  kada sam prosla kroz cilj frajer je rekao: Barbara Salopek, Kroatia .. wau to je bilo cool .. i naravno srebrna medalja koju sam dobila za sudjelovanje..

Inace cestu nisu zatvarali zbog trke, ali autija nije bilo previse i bili su jako pristojni. Naravno ipak su to norvezani ;)

Eto pozdravljam vas nakon ispcrpnog izvjestaja ..

Pusa bok

b

Uken je muzički dogadaj koji se odvija svake dvije godine na mom faksu (NHH). Ograniziraju ga iskljucivo studenti. Traje 3 tjedna i tu ta tri tjedna NHH ugoscje mnoge muzicke zvijezde skandinavskih zemalja, pa je tako ove godine na otvaranju svirao Ace of Bace. Osim njih Uken 2008 ce ugostiti i jos neke nama doduse manje (ali norvezanima i te kako ) poznata imena kao sto su CC Cowboys, Next big thing, Sondre Lerche, Kaisers Orchestra, Jan Eggum, Jason Mraz i dr..

Ovaj dogadaj osim koncerata poznatih muzicara ugoscuje i mnoge druge priredbe kao sto su razne predstave, koncerti NHH muzickih grupa te novih glazbenih koji tek pronalaze svoj put na pozornici i sl..

Ovaj festival posjeti inace preko 20.000 gostiju, a odvija se u prostorijama skole. Najveci je takav festival na ovom podrucju i drzi svoju poziciju kao jedan od ključnih muzickih  festivala u Bergenu od 1980. godine.

Ono što je meni posebno zadivljujuće je predanost cijele škole ovom projektu, činjenica da na njemu radi preko 900 volontera, pripremajuci i planirajući ovo dogadanje dvije godine unaprijed.

Otvaranje dogadanja je počelo 21.02.2008. nizom malih NHH koncerata u auli škole. Dan je bio izrazito tmuran i kišan, pravo oličenje sive boje. Onaj tko  je imao priliku zaviriti u školu i ovo dogadanje, dozivio je pravi mali raj boja i veselja. Limenjaci su otvorili program pravom feštom, pjevajući  svirajući i zbijajući šale.. Kiša i sivilo za NHH ne postoje, a posebno ne u dane UKEN-a!

„Uke“ je inace na norveskom tjedan, dakle „Uken“ bi u mjem slobdnom prijevodu bio tjednik..

Više o festivalu možete naći na www.uken.no .

Ha det bra!

Barbara

Danas se u Koelnu odrzava Koen Maraton. Trkaci bolje nisu mogli pozeljeti, vrijeme suncano i vedro, tempreatura ne previsoka.. (e neda mi se sada provjeravati kolika je tocno) .

 polumaraton je poceo u 08:30 i ja sam ga prespavala (pravi sportski duh cuci u meni, zar ne?), ali maraton je poceo u 11:15 –ili nesto kasnije cini mi se.. .. za maraton se prijavilo se 12.324 ljudi a za polumaraton oko 10.000, sve ukupno natjecatelja danas cca 29.000!

ja sam gledala i bodrila trkace na 17.km.. svi su se izmilili iz stanova ne bili dali potporu trkacima.

(Inace maratonu je prethodio i maraton sajam- e tu se svega moglo naci, svakojake opreme po povoljnijim cijenama-kao.. a ljudi hrpa.. )

Nego da se vratim maratonu, 17 km prva grupa trkaca je otrcala za 52 minute.. ajme!

svi redom iz afrike, samo mi se vise cinilo da cu sprintali nego trcali.. za pojedine mi se cinilo da zapravo lebde iznad asvalta.. koliko su lagano gazili...

A koja su to tijela.. samo misici i koza, i tocno se vidi kako rade..

Ali puno ljepse za gledat su mi oni rekreativci tj. Oni sto trce iz gusta a ne da pobijede, a jos ako su zamaskirani u gusare, balerine , banane.. samo ne znam kako im nij vruce ispod toga svega..

Atmosfera je bila super, muzika, bubnjevi, naviljanje i pljeskanje.. ljudi stoje vise od 2 sata i bodre trkace, trkaci masu, uzivaju.. ma mrak!!! Jedva cekam da i ja tako..mislim trcim ..

A kada cemo mi timati takvu organizaciju ? hmm.E da treba nama jos godina i godina da se uciviliziramo. ovdje je promet zatvoren do cca19:00 sati danas  ..

i  BTW, ovo je vec 2. maraton ovdje u posljednja 2 mjeseca!!

vasa kornjaca

Zelena akcija: Zahtijevamo besplatna parkirna mjesta za bicikle u centru grada

Autor: Zelena akcija